I meni je žao

Premijeru je žao što je policija izvršila desant na Lamjanu, ali eto tu on nema što napraviti. To se njega ne tiče http://www.jutarnji.hr/premijer-o-drami-u-kalima---zao-mi-je-zbog-toga--... I nije problem što mu je zbog desanta žao, problem je što mu nije žao i zbog drugih stvari. I meni je žao što je policija izvršila desant, ali nisu tu oni zlikovci. Prije bi ih našli na Jupiteru, Bahamima, sudu, možda čak i u mom susjedstvu. Premijeru bi trebalo biti žao i što bi neki ljudi mogli ostati bez posla. Pa on kaže da moramo raditi i pokretati proizvodnju. Gledaju kako napuniti porračun, e pa i ti radnici su punili proračun. Svi su nešto zabrinuti za sudbinu otoka i žele pomoći otocima. Pa evo prilike. I tu se vidi sav jad, bijeda i dvoličnost političke scene kod nas. Ni Milanović ni Karamarko, ni Sabljarke Dračevac ni Antičević Marinović ni Kalmete ni Jerolimova. Nitko se tu previše ne sekira. Političari i mnogi drugi uglavnom šute. Neki jer im je svejedno, neki jer ne znaju što drugo napraviti, neki šute jer moraju šutjeti, a neki šute jer se potajno raduju tome kako se stvari razvijaju. pročitaj dalje

saznajte više na pollitika.com

Vijesti se učitavaju...

Dida in the house

Prolazi trideset i treća godina mog životnog staža na Balkanu. Ne vežem se nešto jako za ljude koje tokom godina upoznam, zavolim, zaboravim, ali za mirise, obrise, krajolike nisam tako siguran. Iako spominjem, sanjam i kunem se u neke daleke krajeve, vrlo vjerojatno nikada nigdje se ne bi osjećao dijelom tih krajolika, barem ne više od ovog što osjećam prema Balkanu. E sada, naravno, smiješno je sve to skupa kroz prizmu činjenice da je čitava naša Zemlja samo mrlja na vjetrobranskom staklu kojem ne znamo početka niti kraja, ali se unatoč tome i na toj maloj, gotovo nezamjetnoj točkici stignemo dijeliti, ubijati, klati, protjerivati. Stignemo upirati prstom sa pjenom na ustima i žarom u očima, jer : "To je MOJA zemlja, tu su moji didovi davno sidro bacili, tu je moj đed davno opanak zaglavio, tu je moj dedo gusle i frulu vukovima svirao, tu je moj djed njivu zaorao, tu je moj deda orah posadio i kotobanju napravio, vino pio, pisme pjevao, na sijelo išao.." ...da se ne nastavljam, vjerujem shvatili ste da je Đedo glavni. Dedo is the man. Did in the house. Gdje đedo šćap zabije, tu trava ne reste. pročitaj dalje

saznajte više na pollitika.com

Teorija I Praksa Samosvjesnog Samo-upravljača

...sve se nešto po medijima i netu vrti oko pojma "kapitala" kao oko vruće kaše, pa okolo naokolo pojma "sustava", ...sve kao da ispravna definicija jednog ili drugog može donijeti prosvjetljenje u frustrirajuću stvarnost i kao da će se koliko ujutro sve promjeniti ako iskoraknemo u novi dan u novom "sustavu" i onako usput promjenimo definiciju "kapitala" u neku drugu, koja nam više tog časa odgovara. ...a taj pojam je oduvijek prirodan i širok, oduvijek je kapital bio baš sve ono što je pri ruci osobi koja se smatra poduzetnom, od novca, znanja vještina, informacija, atavizama, nasljeđenih obiteljskih i društvenih referenci, rada, prirodnog dara... sve što se može iskoristiti kao konkurentska prednost od strane, naglašavam, osobe koja se upušta u privređivanje i time preuzima odgovornost u prvom redu za svoju dobrobit te time utječe i na napredak okoline. Kako kažu, juha se da skuhati samo od sastojaka koje imaš pri ruci. I tu govor u kondicionalu ne pomaže.... pročitaj dalje

saznajte više na pollitika.com

Živimo ispod svojih mogućnosti

Mi živimo ispod svojih mogućnosti i već neko vrijeme me poprilično iritiraju one papige tupave što stalno ponavljaju da živimo iznad svojih mogućnosti ili da smo prije živjeli iznad svojih mogućnosti pa smo sad u problemima. Mi stalno živimo ispod svojih mogućnosti i to još tamo od stoljeća sedmog. Kod nas se ne uvozi hrana jer ne možemo proizvesti više nego što je proizvodimo, jer su mogućnosti proizvodnje došle do kraja, jer je sva zemlja iskorištena za proizvodnju. Da je to slučaj onda bi živjeli, hranili se, iznad svojih mogućnosti. Ovako mi živimo ispod svojim mogućnosti. Mi imamo oranicu u ledini, pustu štalu i seljaka bez posla. Napuštene tvornice, strojeve što ne rade i radnike koji znaju svoj posao, a nemaju posla. mi živimo ispod svojih mogućnosti jer imamo i strojeva i ljudi koji bi radili. Mi imamo mlade nazaposlene koji bi učili, radili, osamostalili se, a nemaju prilike naći posla. Oni žive ispod svojih mogućnosti. Doktori koji ne mogu na specijalizaciju, duge liste za preglede i aparate u bolnici koji se koriste samo dio dana. Mi živimo ispod svojih mogućnosti. Hoteli i apartmani koji rade samo par mjeseci. Mi živimo ispod svojih mogućnosti. pročitaj dalje

saznajte više na pollitika.com