AUSCHWITZ, 70 godina poslije

http://youtu.be/13lS-qjEyWU (himna žrtava Auschwitza) Pisati na temu Auschwitza, 70 godina poslije, zamalo da je Sizifov posao - kamen je već odavno na vrhu planine, skotrljao se nebrojeno puta u podnožje, da bi ga milijuni autora uporno guralo opet na vrh….Pisati na temu Auschwitza, uz to, i kao sin preživjelog logoraša Marka Weissa, 121 729, uistinu može biti mučno. Ne samo sa frojdističkog stajališta koje razmatra relacije očeva i sinova…I kako poslije otrpjeti i moguće prigovore tipa ZAR OPET O AUSCHWITZU? Dokle? Zar nije vrijeme podvući crtu? Pitao me je jučer novinar čega se najviše sjećam kada je riječ o životu s ocem, u sjeni Auschwitza, pod teretom Holokaust priča, koje su čula „djeca Holokausta“, odrastajući i živeći sa preživjelima Šoah (mišljenja sam, naravno ne jedini, da je pojam Holokausta neodgovarajući kada se radi o genocidnom stradavanju židovskog naroda, i da je adekvatan pojam ŠOAH, u prijevodu sa hebrejskog KATASOTROFA!). pročitaj dalje

saznajte više na pollitika.com

Vijesti se učitavaju...

Oproštajno pismo predsjedniku Josipoviću

Naš bivši predsjedniče Josipoviću. Ovim putem bih vam se htio obratiti kao vaš bivši birač. Vi ste i meni slali pisma pa smatram dužnim odgovoriti. Apsolutno sam tužan što ste izgubili izbore, taj festival demokracije i izražavam vam duboko, ma, najdublje žaljenje. Postoji mogućnost da ćete biti ljuti na birače poput mene koji ovaj put nisu glasali. Radi se o velikom broju glasova a znamo kako vam je to važno. Ali i ja sam pomalo ljut na neka vaša neispunjena obećanja. Vidim ovo ne-glasanje kao da smo sada kvit. Eto, da ne bude ljutnje kao nezaposlen novo-nezaposlenom dao bih vam nekoliko korisnih savjeta. Dogodi li se teška situacija poput nezaposlenosti, korisno je slušati savjete drugih koji su se našli u istoj situaciji. Najvažnije, nemojte biti tužni, pasti u depresiju. Odvažno krenite dalje, gledajte ovo kao novi izazov. Slično su meni govorili na zavodu. Tražite pomoć prijatelja, znate što kažu: u nevolji se poznaje prijatelj. pročitaj dalje

saznajte više na pollitika.com

Civilizacija idiota / Zlo se vratilo kući

Svijet je u šoku, 12 mrtvih u napadu, u Parizu! http://www.advance.hr/vijesti/teror-u-parizu-napali-sjediste-satiricnog-... Šok i nevjerica! Kako se to moglo dogoditi? Kako se nije uspjelo zadržati rat daleko od svoje domovine? Kako objasniti građanima da si u ratu i da rat nije nešto virtualno i samo "tamo daleko", već da, bez obzira na doktrinu o "daljinskom ratu, daleko od kuće", svaki rat na kraju bude rat u kojem obadvije strane zbrajaju gubitke. Naime, ubojstvo karikaturista ima dvije strane, jedna od njih je činjenica da su se ubijeni ozbiljno isprdavali sa vjerskim osjećajima muslimana, a druga i većini Francuza i zapadnjaka šokantna činjenica - Francuska je u ozbiljnom ratu! Koliko moraš biti glup da tako ozbiljnu činjenicu ignoriraš, al' eto, zapadna štampa na razini je amebe i malo sporije shvaća. pročitaj dalje

saznajte više na pollitika.com

A sada nešto sasvim drugačije...

Montipajtonovski naziv dnevnika tiče se djelomično generacije koje su pubertet prošle sedamdesetih i osamdesetih, kada je osebujni švicarski pisac Erich von Daniken pisao knjige u kojima je prezentirao svoja pseudoznanstvena i pseudoarheološka istraživanja, neka vrsta preteče Kreše Mišaka. Ukratko, prema njegovim "istraživanjima" ljudi su potomci svemiraca, a nedvosmislene "dokaze" u svojim tvrdnjama je pronalazio interpretirajući arheološke nalaze na osebujan način. No, bez obzira na sve, zahvaljujući Denikenu, našem Marti Misteriji, upoznali smo se sa najzanimljivijim arheološkim nalazištima na svijetu, a između svih sam osobno posebno bio fasciniran predivnim i mističnim geoglifima iz pustinje Nazca, tzv. Nazca linijama, koje su nastale otprilike u vrijeme 2-6 st. AC od strane drevne Nazca kulture. Nastale su na način da su drevni Nazkanci fizikalijom podigli tamniji površinski sloj zemlje u debljini od nekih 10-tak cm, a donji svjetliji slojevi su se vremenom kalcificirali i razlikovali od ostatka krajobraza, a kako je riječ o terenu gdje stoljećima ozbiljna kiša nije pala, niti ima jačeg vjetra, te linije su ostale konzervirane u vremenu i prostoru za nas. pročitaj dalje

saznajte više na pollitika.com

Ljubi i neznanca, kao što ljubiš samoga sebe

U novogodišnjoj noći osjetio sam pravo malo čudo. Nakon što je ispijen pjenušac i razmjenjene čestitke s najdražima i kada se stišao prasak vatrometa i proslava dočeka Nove Godine se bližila svome kraju, sjeo sam pred televizor i tipkajući po daljinskom upravljaču potražio još instant zabave. Među stotinama televizijskih kanala koji u moju kuću ulaze, pozvani i nepozvani, kablovima i eterom, slučajno sam zastao na jednom gdje je, za razliku od većine ostalih na kojima je treštala glazba, prolamao se smijeh komedijaša ili odjekivali pucnjevi smrtonosnih metaka u „krimićima“, bio prijenos novogodišnjeg misnog slavlja iz Kristijanove crkve u Kopenhagenu. Već je to zaustavljanje na prijenosu iz crkve, za mene deklariranog agnostika, bilo početak čuda o kojem pišem. pročitaj dalje

Ljubi i neznanca, kao što ljubiš samoga sebe

saznajte više na pollitika.com