Pirat sam majko

01.02.2012 | pollitika.com | komentari

Pirat sam. Jesam, nema smisla tražiti tekstom opravdanje, zapravo kada kažem kako: "nikada ništa nisam ukrao" , lažem, jesam ukrao sam. Pantera - "The great Southern trendkill" album, jedna od mojih prvih krađa, posudio sam originalni CD i "spržio" svoj lažnjak, čak sam isprintao "cover" albuma na svom (doduše lošem) Epson printeru, rekoh neću tražiti opravdanje ali koristio sam ga isključivo za osobne potrebe, nisam ga serijski umnožio i rasparčavao dalje ako ta činjenica može barem djelomično umanjiti krimen moj. Pet kuna dnevno je bila srednjoškolska tarifa mog džeparca, dostatno za četvrt kruha i 5 dg Poli salamdžure u obližnjem kvartovskom dućanu, e sada pomnožite 5 kn sa 25 radnih dana gladovanja, što je iznosilo konačnih 125 kn kojih odneseš u Tratinsku gdje je bio CD shop "Iz sve snage" i 25 dana kruljenja, grčenja, žicanja po razredu "daj griz buhtle" pretvoriš u album "Born Dead" izvjesnog Body Counta, te narednih mjeseci naričeš nad tužnim usudom crnačke "welfare" populacije u LA getu ili ti South Centralu. pročitaj dalje

Odjednom Ustaša

Odjednom sam Ustaša, četvrti razred osnovne škole I.L.Ribara u malom pitomom selu na jugu Bačke, sjedim u učionici, početak je 91' godine, iz nekog razloga izjašnjavamo se o nacionalnosti tako što se ustanemo i kažemo šta smo.Ustajem se i govorim: "Jugoslaven" - samo je falila "Hej Slaveni" u pozadini, suza na oku, srednje jak vjetar i zastava na jarbolu da to bude najmonumentalniji trenutak moga života. Tako su mi rekli kod kuće, da se ne talasa reci Jugosloven, pritaji se, bilo je to svojevrsno ne zauzimanje strane u sranju koje se naveliko zahuktavalo. "Ne, on je Ustaša" - dobacuje dječak, kolega iz razreda koji se preziva (tragikomično) Schneider, ostali se naravno hihoću, eto kako se sudbina poigra, dočekao sam da me potomak okupatora u mojoj zemlji proziva za kvinslinga. Bilo je i takvih, Njemaca, Slovaka, Mađara, Hrvata koji su se silno trudili poduprijeti probuđeni nacionalni duh Srba, tako što su prstom upirali u druge ne bi li dokazali vlastitu lojalnost. Za primjer valja navesti kako je Z.Š bio predsjednik seoskog SPS-a, a inače je porijeklom iz zapadne Hercegovine kao i mnogi Hrvati u selu. pročitaj dalje

saznajte više na pollitika.com

Na koga su, dobri su

U dobi od 11 do 15 godina hrvatski učenici se nalaze na poražavajućem 7. mjestu po debljini, svaki peti učenik u osnovnoj i srednjoj školi već puši. Jedan podatak koji će možda šokirati mnoge je da svaki peti srednjoškolac nikada ne pere zube, 66 posto njih nikada ne jede voće, a 76 posto ih nema povrće u svojem meniju. – Željko Jovanović Na prvi pogled, reklo bi se da se radi o zaista šokantnim podacima. Ali, `ajmo trepnuti pa uputiti i drugi pogled. Svaki dan smo vani, krećemo se među ljudima, gledamo ih, možda ponekad i ne vidimo. Prije nekog vremena u medijima su izašle bombastične vijesti po kojima je preko 20% školske djece u Hrvatskoj bilo žrtvom obiteljskog premlaćivanja. Pa opet, jeste li, zaista, primijetili toliko djece s plavicama ili polomljenim udovima? Nasilja zasigurno ima, ali ako je posao pravobranitelja iznositi šokantne podatke koji se ničim ne mogu potkrijepiti i širiti paniku, onda nam pravobranitelji ne trebaju. Jer, ako su takvi podaci istiniti, zašto su ta djeca još uvijek u obiteljima u kojima ih se prebija i premlaćuje? Primaju li ta djeca stručnu pomoć? Mogu li bolničke i policijske arhive potvrditi takav alarmantan broj žrtava? Ili se radi jednostavno...

saznajte više na komentar-dana.net

Pravda? Ma to je nešto za bogate

Prvog rujna 2011 godine na snagu je stupio novi Zakon o kaznenom postupku, prema kojemu su se do tada procesuirali samo predmeti u nadležnosti USKOK-a.Tada je dio javnosti upozoravao da Zakon krši ljudska prava te da je od Ustavnog suda traženo da ocijene ustavnost niza odredbi Zakona o kaznenom postupku,međutim iako je struka više puta upozoravala da takav zakon nije dobro rješenje za probleme u pravosuđu on je stupio na snagu. Ustavni sud RH bez obzira na činjenicu što se radi o zakonu izuzetne važnosti do danas nije donio odluku povodom te inicijative. Sanader,Polančec.... i ostali politicari/tajkuni u djelu javnosti se koriste da bi se opravdao ovaj represivni zakon.Za procesuiranje politicara i tajkuna je najbitnije neovisno sudstvo.U nekim procesima protiv korupcije i djela iz gospodarskog kriminala gdje su optuženici bili visoko pozicionirane osobe vidljivo je da su prijave tih djela i dokazi oko počinjenja istih bili prikupljeni daleko prije donosenja "novog" kaznenog zakona ali postupci su "čekali" u ladicama. pročitaj dalje

saznajte više na pollitika.com

(Protu)kandidat

Mjesto događanja: Cimolais, mjesto s petstotinjak stanovnika, sjeverna Italija. Radnja: izbori za (grado)načelnika. Vrijeme radnje: 07. 5. 2012. godine. Večer prije zaključivanja liste kandidata za funkciju (grado)načelnika, Gino Bertolo, bivši (grado)načelnik Cimolais u par navrata, zamolio je svog prijatelja Fabia Borsattija da mu bude protukandidat na izborima. Želio je Gino izbjeći zakonske zamke oko odaziva u slučaju kada postoji samo jedan kandidat za mjesto (grado)načelnika. Ujutro 07. svibnja probudio se Gino i vjerojatno pred ogledalom uvježbavao govor koji će održati kao pobjednik izbora na kojima nema stvarnog protukandidata. Samo kandidata “per finta”. Izašli su stanovnici Cimolaisa na izbore. Izašla je i obitelj fejk protukandidata Fabia. I glasala za Gina. Fabio nije glasao, on je želio da pobijedi njegov prijatelj Gino. Cijeli dan protekao je u veselom raspoloženju, nitko nije radio izlazne ankete, pobjednik je bio izgledan. Sve do trenutka kada je izborna komisija otvorila kutije i prebrojala glasove. Fabio, kandidat “per finta” postao je (grado)načelnik s 57,76 % glasova. Fabio, koji nikakav program nije predstavio javnosti, jer ga jednostavno imao. Fabio koji je samo želio napraviti uslugu svom prijatelju. Prijatelju kojega stanovnici Cimolaisa očito nisu smatrali dobrim (grado)načelnikom u njegovim prethodnim mandatima. Niti puni tjedan nakon Cimolaisa, izbori su se...

saznajte više na komentar-dana.net

Kako i zašto sam postala kriminalac? - Dali sam bila pohlepna ili glupa?

Mislila sam ostaviti post na citirani dio luninog posta u zapovoj raspravi Bijes prema drzavnim tvrtkama.... http://pollitika.com/bijes-prema-javnim-tvrtkama-a-i-prema-drzavi-kako-g... ali kako je ovo jedan od kljucnih razloga financijskog sloma mnogih gtradjana - smatram da zasluzuje poseban dnevnik svicarac raste, to je tocno.. no taj porast ipak nema veze sa hrvatskom.. krediti u svicarcima i kolicina njihovog plasmana mislim da ipak nije stvar rohatinskog.. vec velike vecine koja ih je rade uzimala zbog znatno manjih kamata.. sjecam se bas dobro, cini mi se 2007 ili 2006 (ali ja ne stojim dobro sa vremenom) je postojala jedna mala, medijski jako lose popracena informacija sa komentarom rohatinskom o svicarcima gdje je rekao da su viskorizicni .. svakom pametnom dovoljno.. i ako je pomislio da bi mozda bilo dobro prihvatiti svicarsku klauzulu zbog ponudenih kamata u drzavi cija je valuta vezana za euro.. moje je misljenje da te od vlastite gluposti, a kod nekih i pohlepe ipak ne moze spasiti guverner banke.. i da to nije njegov posao.. Ispovjest: Niti sam pohlepna, niti glupa no imala sam kredit za rabljeni auto u svicarcima. pročitaj dalje

saznajte više na pollitika.com

Bleiburg - najgore politikanstvo pod časnim hrvatskim imenom

Na godinu će biti točno 40 godina od napisana i objavljena većeg članka – zbilo se to u Studentskom listu, u Zagrebu, 1973. kada sam pisao o likvidaciji Varšavskog geta 1943., kada su ga nacisti topovima i vatrom sravnili sa zemljom. Od tada napisao sam i objavio više od 400 tekstova, od kojih se većina odnosila na temu fašizam - antifašizam, židovstvo, Izrael, Bliski istok… Neki koji danas čitaju ovaj dnevnik, nisu bili ni rođeni godine 1973. - (ali zbog njih i mlađih posebno, valja pisati!!), početkom iduće godine moći ću napraviti inventuru napisanog i zaključit ću s tugom kako je zamalo sve pisanje i objavljivanje bilo uzaludno. Zašto ovaj pesimistički zaključak? Dolazim do njega gledajući danas, subota, 12. svibnja 2012., TV prijenos HRT-a s blajburške komemoracije koju sam gledao čistim slučajem. Točno u podne počeo je taj politikantski, nepatriotski dernek s asocijacijama na neprežaljenu NDH, pod časnim hrvatskim imenom, manifestacija koja je najavljena kao misa vjernika, a zapravo je bila očito pripremljena kao izraz politikanstva i klerikalizma. pročitaj dalje

saznajte više na pollitika.com

Energično u budućnost

Zadnje mjere hrvatskih vlasti koje uključuju poskupljenje struje i plina od samo par desetaka posto i obračun s prokletim zagađivačima koji vole kupljene stvari nositi u plastičnim vrećicama bile su poticaj za, do sada, javno neeksponiranu osobu. Ogorčen nezahvalnošću hrvatskih građana i njihovim negativnim reakcijama na hrabre mjere naše vlade, odlučio se pomoći državi Hrvatskoj da što prije izađe iz krize svojim rješenjima koja zasigurno predstavljaju svjetsku ekskluzivu. Naš Vlado u sjeni kombinacija je šarma ministrice Mirele Holy i skromnosti prvog potpredsjednika Vlade, Čačića. Sama njegova pojava i držanje odaju dojam čovjeka koji se cijeli život kretao u sjeni. Trzanje na svaki jači šušanj odaje dojam osobe koja je uvijek spremna suočiti se sa životom. Istančani sluh za potrebe vlasti izdvaja ga iz mase onih nezahvalnika koji u političarima nalaze samo ono negativno. “Treba prekinuti s praksom optuživanja političara za sve što nam se događa.” – sigurnim glasom govori Vlado. “Mi smo tu da bismo im osigurali mirne i sigurne uvjete za rad na našem boljitku. Takvo nesebično žrtvovanje za naše dobro zaslužuje samo pohvale i divljenje.” Zbog svog dubokog poštovanja i divljenja, Vlado u sjeni odlučio je Hrvatskoj prepustiti plod svojih dugogodišnjih istraživanja, i to bez ikakve naknade. “Na...

saznajte više na komentar-dana.net

Europeizacija

Prije nekoliko dana su Ivan i Zvonimir Čičak bučili po Trgu Maršala Tita u Zagrebu. Bučili i skidali table s imenom trga. Podršku su im pružili njihovi vjerni suradnici, Ivo Banac i gomila zapjenjenih filoustaša. Smeta im, kažu, ime jugokomunističkog zločinca, čovjeka koji je Hrvatskoj vratio Istru (ako ju je Hrvatska, u stvari, ikada prije i imala), Međimurje, dijelove Dalmacije. Taj zločin mu hrvatski nacionalšovinisti nikako ne mogu oprostiti. Zločinac je bio taj Tito, takav da je Hrvatsku i Jugoslaviju podigao od seljačke zemlje do industrijski poprilično razvijene zemlje. Za industriju su se pobrinuli kompanjoni Ivana i Zvonimira i uništili je. Jer svaki trag omraženog komunizma treba zatrti. Zločinac je bio, valjda mu je zato cijeli svijet došao na sahranu i table s njegovim imenom stoje na ulicama podosta svjetskih zemalja. Strašan je zločin počinio kada je isprašio domaće izdajice pod kokardama i slovom u. Nažalost, očito nije bio dovoljno temeljit. Trebao je, valjda, kolače dijeliti koljačima. Koliko god frustrirani bili i Ivan i Zvonimir i Ivo i svi slični njima, nikada neće moći dostići ni tisućiti dio onoga što je Tito bio. Ma koliko se trudili i vrištali. Tito je za sve njih bio Čovjek. Poklopio se taj “krug...

saznajte više na komentar-dana.net

Dabogda nas Karamarko moralu učio

Politički beskičmenjak, lignjun, trakavica, parazit kao što je Tomislav Karamarko, navodi me na prosti zaključak kako bi ovoj zemlji i narodu Thorov malj došao poput Aspirina, lijeka, onako od kuće do kuće: Kuc kuc! "Tko je?" "Thorov malj" Otvaraju se vrata.. Paf! Maljem po sred čela. I tako redom od kuće do kuće, možete početi od Zelengaja br.8, rado ću vam otvoriti vrata. Pošto su izrazito male šanse, odnosno da se ne lažemo; pošto ne postoje šanse da će se mali trezveni dio ovog naroda riješiti ove političko/tajkunske kaste koja dvadeset godina čas sjaše čas uzjaše na kobilu zvanu Hrvatska i pošto se slažem da je ta nomenklatura upravo ono što većina naroda zaslužuje, vjerujem da bi samoistrebljenje bilo sasvim logično riješenje. Ako nam već nema pomoći, jelte. Čovjek koji je izvodio kako bi rekao jedan član pollitike (G.) "rektalnu speleologiju" manje više svim govnarima, smutljivcima i protuhama od Manolića, Gregurića, Mesića pa sve do Ive Sanadera, sada svakodnevno iskače po tiskovinama i portalima sa svojim nebuloznim i s obzirom na speleološki put krajnje degutantnim izljevima političkih mudrosti i demagogije. pročitaj dalje

saznajte više na pollitika.com

"Biljana platno beleše..."

" Biljana platno beleše..." Kasnimo, neće se valjda naljutiti? Čobanac je već prošao, a janjetina će stići nešto kasnije. Čuje se glazba. Domaćica je po običaju vesela: “Ova je moja”, “I ova je m o j a”, “Ovu voli moja sestra. Žao joj je što ove godine nije mogla doći iz Francuske, ali uskoro će doći na krizmu svoje nećakinje.” -Puno pije, ali što pjeva... i podigne ruke te zapjeva: “Alkohol, alkohol, za veselje, i za bol... Narod kaže tko ne pije, narod kaže tko ne pije,.. virovat mu nije. Alkohol, alkohol,...” Malo prevrtanja po CD-ovima. I najednom: “Biljana platno beleše, na Ohridski te izvori: http://www.youtube.com/watch?v=UNoPDQ6MW0o&feature=related Domaćica se uozbilji, odloži cigaretu i kaže: “Uvijek kada čujem tu pjesmu, sjetim ga se. Išao je u vojsku. U našu vojsku devedeset prve. Slavili smo svi,..a što? Bili smo mladi i bilo nam je sve svejedno, svaki izgovor za feštu, bio je dobar. Tu večer, za vrijeme zamračenja, čula se pjesma “Biljana platno beleše, na ohridskii.. te izvori. pročitaj dalje

saznajte više na pollitika.com

"Biljana platno beleše..."